Poanta ove priče nije u tehnološkim i inovativnim idejama, već o prilično nerazvijenom hrvatskom tržištu i našem neiskustvu na globalnoj sceni. Bez obzira što se radilo o relativno malom ugovoru klijent je (kao dio uobičajene i obavezujuće korporativne politike tvrtke) od nas tražio osiguranje od profesionalne odgovornosti. U razvijenijim zemljama to je uobičajena stvar koju nabavljači traže, a i posve je normalno da dobavljači takvu policu imaju. Ona im ulazi u redovni trošak poslovanja i godišnji budžet. U nas postoje takve police, ali uglavnom samo standardizirane i za određene struke (odvjetnici, liječnici, javni bilježnici i sl.), u širem IT sektoru je ta praksa praktički nepostojeća. Na razvijenim tržištima ovo nije slučaj, jer takve police nisu reducirane na samo određene sektore već se mogu dobiti za bilo kakve poslove, a postoje i burze na kojima se mogu relativno jednostavno kupiti.

Jednom kupljena, ovakva polica osiguranja  (“liability insurance policy”) se aktivira u slučaju da korisnik police napravi štetu klijentu za kojeg radi (bilo nenamjerno, nesavjesnim rukovanjem ili slično), naravno pod dobro preciziranim uvjetima definiranim u ugovoru sa osiguravajućom kućom. Na ovaj način su i klijent i pružatelj usluge relativno zaštićeni, a i izbjegavaju se mogući dodatni troškovi i pravne komplikacije ukoliko dođe do incidenta.
 
Nakon što je klijent tražio da budemo osigurani na taj način našli smo se u nedoumici nemajući nikakvog sličnog iskustva. Srećom, pronašli smo tvrtku u Zagrebu koja radi kao broker za osiguranja i obratili im se za pomoć. S obzirom na slabo razvijeno tržište i njima je takvo nešto bilo poprilično novo, ali su odlučili pomoći nam i riješiti situaciju na bilo koji način (pretpostavljamo da im je slučaj bio profesionalni izazov, koristan kao i iskustvo za budućnost). Otegotna okolnost je bila i ta što je tada (početkom 2010.) vrijedio zakon po kojem hrvatska tvrtka može bit osigurana samo preko domaćeg osiguravatelja tako da direktno osiguravanje na inozemnom tržištu nije bilo moguće (vjerojatno taj zakon još uvijek vrijedi).
Uglavnom, policu smo uspjeli dobiti nakon, vjerovali ili ne, 5 mjeseci pregovaranja i čekanja :) Srećom klijent je bio strpljiv i uspjeli smo realizirati posao.