Iščitavajući ovih dana izborne programe hrvatskih stranaka naišli smo na pokušaj opisa ovog problema. Jedan od njih glasi:  "Umjesto ekonomije utemeljene na proizvodnji i izvozu, stvorena je trgovačka ili uvozna ekonomija s golemim deficitom u odnosima s inozemstvom i enormnim vanjskim dugom." Na prvo čitanje primjetno je vrlo nezgrapno baratanje terminom "trgovačka" jer su trgovci, samo malo drugačije usmjereni, upravo ono što nam tako nasušno nedostaje da bi se dogodio puno veći izvoz. Trgovci koji će biti u stanju prodati naš proizvod ili uslugu, nastalu kao rezultat naših ljudskih i prirodnih potencijala, na svim meridijanima i paralelama ovog svijeta. Što znači biti trgovac i tko sve može biti trgovac najbolje ilustrira priča o tome kako je naš čuveni  fizičar, matematičar, astronom, geodet, inženjer, pjesnik, filozof i diplomat Ruđer Josip Bošković uz sve svoje brojne zanimacije imao vremena obavljati i ulogu "diplomatskog trgovca", radeći na prikupljanju i analizi podataka (Business Intelligence) o prometu roba u mjestima u kojima je obavljao svoju diplomatsku aktivnost, te promicanjem ponude Dubrovačke Republike u brojnim europskim središtima. Prije dva tjedna predstavljena je vrijedna  knjiga Stjepana Špoljarića - "Ruđer Bošković u službi diplomacije Dubrovačke Republike" koja će, nadamo se, postati obavezno štivo svih naših diplomata, ali i izvoznika. Na taj način, imat ćemo priliku ponovno nešto naučiti iz vlastite prošlosti što su Šveđani također naučili izučavajući funkcioniranje diplomacije Dubrovačke Republike, samo što su Šveđani tu lekciju svladali još u 19. stoljeću.

Bez dramatičnog povećanja izvoza mi ne možemo izaći iz teške financijske situacije koja se često naziva dužničko ropstvo. Taj termin zapravo odlično ocrtava stanje u kojem se nalaze visokozadužene, deficitarne zemlje jer su one zbog svojeg duga vrlo često prisiljene prodavati svoju imovinu i resurse stranim investitorima, najčešće u trenutku kada za njih ne mogu postići realnu cijenu. Jednako tako, njihova pregovaračka pozicija biva oslabljena u svim međunarodnim trgovinskim ugovorima. Bez dramatičnog povećanja izvoza jako malo od dobrih vijesti koje najavljuju politički akteri može ugledati svijetlo dana.

Da bismo odjednom postali uspješniji izvoznici moramo učiniti nešto što (već dugo) nije dio naše tradicije. Prije svega moramo naučiti razumijeti (i zavoljeti) svijet, te početi s njime komunicirati. Taj svijet kako ga vidi hrvatska politika sastoji se od zemalja naše bliže regije i Europske unije, te eventualno još pokoje zemlje. Sa zemljama regije ćemo se i dalje proritetno miriti, a kad je u pitanju EU borit ćemo se iskoristiti što više sredstava koja se nude za različite projekte. To na žalost nikako nije dovoljno. Mora nas zanimati što ćemo raditi s velikim brzorastućim tržištima BRIC-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina), što ćemo i kako raditi u Africi, Aziji, Amerikama, Australiji, tj. u čitavom svijetu.

Gotovo svaka aktivnost stranih kompanija u Hrvatskoj popraćena je aktivnošću njihove gospodarske diplomacije. Ključna uloga svakog veleposlanstva zemalja s razvijenom ekonomijom je gospodarska. I kada se bave kulturnom razmjenom rade to u svrhu trgovine. Mi na žalost to činimo nedovoljno, neučinkovito i vrlo selektivno, a programi koje imamo priliku ovih dana čitati ne donose na tom polju nikakve veće novosti osim puke detekcije problema. Možda je i to dobar start, ali je daleko manje od onoga što smo očekivali u ovakvim vremenima. Hrvatske tvrtke su uglavnom manje i one nemaju svoje poslovnice u svijetu. Tim više potrebno je iskoristiti mogućnost da se kroz veleposlanstva počne odvijati kontinuirani, kvalitetno vođeni proces primarno usmjeren ciljevima plasmana naših roba i usluga.

S obzirom da se radi o najkritičnijem od svih pitanja našeg gospodarstva, a samim i time i najboljem mogućem odgovoru na sva ostala društvena pitanja u našoj zemlji, uvjereni smo kako je zaista stiglo vrijeme za okupljanje svih onih koji mogu ponuditi svoje znanje, vrijeme i toliko potrebni entuzijazam za zajedničku akciju bez frazeologije, predrasuda i sterotipa, za stvaranje temelja jednog sveopćeg društvenog konsenzusa koji će razvoj izvoza dovesti na vrh prioriteta hrvatske politike, političara i društva u cjelini, a kojeg će već u osnovnim školama usvajati naša djeca: " HRVATSKA - JE - IZVOZNO - ORIJENTIRANA - ZEMLJA.".Vrijeme je također da takvo jedno okupljanje više ne bude diskriminatorno prema načelu veličine tvrtke koja izvozi jer zahvaljujući informatičkim rješenjima i Internetu mi danas možemo učiniti da čak i naš najmanji izvoznik ostvari svoju vidljivost i u svakom našem veleposlanstvu i na svjetskom tržištu.

Krajnje je vrijeme da se naša zemlja počne voditi kao jedna uspješna tvrtka. Tvrtka u kojoj se znaju uloge, ciljevi i metrika. Da bi država postala kvalitetan servis izvoznicima, te potaknula brojne hrvatske tvrtke da u izvozu pronađu svoju priliku potrebna je između ostalog temeljita reforma onoga što nazivamo gospodarskom diplomacijom.

Takva reforma mora obavezno sadržavati:

• Redefiniciju uloge diplomatskih predstavništava, te načina kako će se ona preoblikovati u svrhu obavljanja gospodarske uloge
• Plan upošljavanja ljudskih resursa
• Plan edukacije ljudskih resursa
• Plan komunikacije veleposlanstava s hrvatskim izvoznicima i udrugama izvoznika
• Redovite susrete (fizičke i virtualne) gospodarskih diplomata, djelatnika HGK i agencije s izvoznicima iz pojedinih područja
• Plan nastupa na pojedinim tržištima koji svakako uključuje banku portfolija, ali jednako tako i analizu tržišta (BI)
• Osmišljavanje brendinga Hrvatske kao izvozno orjentirane zemlje
• Bentchmarkiranje s najuspješnijim državama u izvozu koje su svojom veličinom ili na drugi način usporedive s Hrvatskom
• Temeljitu redefiniciju uloge HGK kad je u pitanju podrška izvozu
• Ponovno pokretanje Agencije za izvoz koja mora biti odvojena od agencije za strana ulaganja u Hrvatsku i koja mora početi obavljati svoju funkciju
• Definiranje uloge Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva gospodarstva, te ministara u gospodarskoj diplomaciji
• Definiranje uloge Premijera, te potpredsjednika Vlade za gospodarstvo u gospodarskoj diplomaciji
• Definiranje uloge Predsjednika RH u gospodarskoj diplomaciji
• Definiciju egzaktnih kriterija uspješnosti (metrika, Key Performance Indicators) za sve uključene u nabrojane aktivnosti

Ekonomija na žalost nije sportsko natjecanje i kad osvojite drugo mjesto na nekom međunarodnom natječaju ne dobijete srebrnu medalju. Na svakom poslu gdje se neka tvrtka natječe zaključenje posla donosi samo prvo mjesto, a prvo mjesto zahtijeva i najbolje igrače.

U trenutku kada Švedska najavljuje uvođenje kineskog jezika kao obaveznog u svoje škole mi u programima naših stranaka možemo još uvijek pronaći kako je cilj budućeg, reformiranog obrazovnog sustava da svaki student po završetku fakulteta u Hrvatskoj zna barem jedan strani jezik. Postavljanjem laganih, dosegljivih ciljeva u našem obrazovanju sigurno nećemo pobjediti one koji se trude puno više i bolje razumiju vrijednost znanja. Engleski jezik mora biti obavezno znanje već na kraju osnovne škole ako želimo da djeca mogu nesmetano usvajati i komunicirati u modernom svijetu. Ne vidimo ni jedan dobar razlog zašto ne bismo inzistirali na poznavanju dva ili tri strana jezika kod naših studenata, jer sa svijetom moramo moći kvalitetnije komunicirati i moramo početi mijenjati sliku koju svijet danas ima o Hrvatskoj.

Iako je znanje ono najbolje što danas u ekonomiji možete imati i svakako je nuždno unaprijediti naš obrazovni sustav koji će početi proizvoditi kadrove kakve zapravo trebamo, ono što nam često promiče je da naš ključni problem nije kvaliteta koju nam isporučuju naši fakulteti već način kako mi te kadrove koristimo. Većina hrvatskih inženjera radi na poslovima tehničara i u funkciji uvoza. To je naravno upravo zato jer je fokus naše politike dugo godina bio u promicanju investicija u Hrvatsku i uvozne ekonomije. Iako kad su u pitanju strane investicije u posljednje dvije godine država radi prilično loš posao, još uvijek je primjetno da je fokus ostao na istom mjestu. Onog trenutka kada ostvarimo odmak od kulture koja nas čini latentnom kolonijom moći ćemo konačno početi koristiti vlastite potencijale. Naš izvoz kao ključna tema mora pronaći svoj put do naših medija, a osobito onih javnih, početi osvajati udarne termine i naslovne stranice kao što to čini u brojnim naprednim zemljama.

Mi koji se već svakodnevno borimo za našu egzistenciju na izvoznim tržištima željno iščekujemo neka bolja vremena i neke bolje okolnosti za naše poslovanje. Zato pozdravljamo sve one ideje koje se populariziraju ovih dana, za koje se nadamo da su iskrene, na temu potenciranja inovacija, poticaja za zapošljavanje i poreznih rasterećenja. Voljeli bismo kada bi buduća državna uprava prepoznala još neke važne teme koje nam otežavaju poslovanje, a koje moguće nisu do sada našle svoj put do njihovih političkih programa. Sljedeća lista sadrži prijedlog tema za raspravu u kojoj bismo ispred udruge CISEx voljeli aktivno sudjelovati.

• Birokracija se mora srezati
• Hitro.hr mora konačno profunkcionirati
• Hrvatske tvrtke moraju moći registrirati svoj naziv i na drugim jezicima osim hrvatskog i izumrlih jezika
• Zakon o PDV-u mora biti precizniji pri definiciji na koji način taj porez treba obračunati ili ne obračunati kod različitih tipova izvoznih poslova (previše je slučajeva gdje su se izvoznici na ovu temu našli u prekršaju zbog nekonzistentnog tumačenja ovog zakona od strane poreznika, a što je znalo rezultirati njihovim propadanjem)
• Moramo pronaći bolje modele suradnje izvoznih tvrtki i fakulteta
• Moramo konačno biti u stanju definirati što je to softver, licenca, softver kao usluga, kako bismo dobili jednoznačni klasifikator
• Potrebne su nam preciznije statistike našeg izvoza koje neće pod istim naslovom sumirati izvoz stranih tvrtki iz Hrvatske, re-export i stvarni izvoz hrvatskih tvrtki
• Potrebno je da javna nabava u Hrvatskoj postane transparentna, poštena i da ponudi priliku za pobjedu najkvalitetnijima koji će projekte realizirane u Hrvatskoj biti u stanju replicirati i na inozemnom tržištu
• Potrebno je svakako i da ono što su naše tvrtke već uspješno realizirale u Hrvatskoj pronađe put za izlazak i na druga tržišta, uz pomoć države
• Potrebno je organizirati treninge za naše prodavače izvoznike u izvedbi vodećih svjetskih kuća na način da država takva školovanja subvencionira ili u potpunosti pokrije

Posla ima puno, ali jednom ga moramo započeti raditi. Sve ono što smo viđali proteklih godina u obliku "hrvatskih izvoznih incijativa" na žalost se pretvorilo u jedno golemo razočaranje za svakoga tko želi dobro ovoj zemlji. Na takva razočaranja više ne smijemo pristati jer ih ne zaslužuje ni jedan građanin ove zemlje.

Udruga CISEx nakon prvih 6 mjeseci postojanja broji 60-ak pravnih osoba, a naša grupa na LinkedInu okuplja 328 ljudi, visokoobrazovanih i spremnih ponuditi svoj doprinos razvoju hrvatskog izvoza. Ulaskom Hrvatske u EU šansa da ovi ljudi odluče napustiti Hrvatsku raste i nadajmo se da to neće postati masovna pojava. Zato šaljemo iskrenu i otvorenu ponudu budućoj državnoj upravi da nas pokuša maksimalno upotrijebiti. U međuvremenu, mi  ćemo vrijedno raditi na tome da našu vlastitu informatičku platformu i web alate za komunikaciju, marketinšku promociju, kolaboraciju, knowledge management i business intelligence razvijamo dalje za naše potrebe na exportboomers.com i u svakom trenutku nudimo kao jedno od mogućih, brzih i jednostavnih rješenja za druge izvozničke udruge i našu ukupnu gospodarsku diplomaciju.