U nastavku se nalazi dopis u cijelosti:

Moramo skrenuti pozornost na temu izvještavanja iz naslova. Već neko vrijeme smo to planirali, no sada nas je potaknula činjenica da DZS šalje i dalje statistike koje nemaju nekog smisla te i u ovim vremenima otežanog rada daju rok od tjedan-dva i prijetnju kaznom od 6.000 kn ako se izvještaj ne dostavi u roku.

Ovi izvještaji ne predstavljaju direktno parafiskalne namete koje sada planirate napokon srezati, ali itekako predstavljaju skrivene troškove svakoj tvrtki, veće ili manje,  ovisno o tome koliko joj je izvještaja, pod prijetnjom kažnjavanja, dopalo.

 

U nastavku dajemo kratki pregled i osvrt na samo neke od izvještaja po institucijama te prenosimo iskustvo tvrtki s njima:

1. Državni zavod za statistiku

U tablici u prilogu naveden je popis samo nekih izvještaja koje IT tvrtke redovito moraju ispunjavati za DZS (izdvojeno ih je 9 u tablici), bilo po nastanku određenih događaja, bilo po zahtjevu. DZS pravno uporište za to pronalazi u Zakonu o službenoj statistici te u Godišnjem planu statističkih aktivnosti.

Primjer: Ovih dana je gotovo svim IT tvrtkama došao Tromjesečni izvještaj o cijenama računalnih i informacijskih usluga. Taj izvještaj, ako ga želite korektno i točno ispuniti, uzima nekoliko sati odgovorne osobe te još nekoliko sati osobe iz računovodstva. Također, zadire u poslovne politike i poslovne tajne tvrtki. Naravno, odmah na početku izvještaja navedene su represivne mjere i prijetnja kažnjavanjem ako se ne isti ne dostavi u zadanom roku. Istovremeno, uz sav trud, nismo nigdje uspjeli pronaći objedinjeni sažetak, odnosno, rezultate tih izvještaja. DZS to nikad nije objavio. Dakle, poduzetnici imaju obvezu ispunjavanja izvještaja, troše vrijeme i novac, plaćaju kazne ako ne ispune a pritom nemaju za to nikakvu protučinidbu, odnosno, nemaju nikakve informacije o rezultatima tog upitnika na razini industrije, što smatramo krajnje nekorektnim. Ovo je samo jedan primjer kako „država“ često služi sama sebi. Kada bi se podaci jasno i pregledno objavljivali, možda bismo onda svi rado ispunjavali te upitnike i izvještaje i trudili se da ih točno ispunimo, jer bi nam samima bio koristan rezultat. Onda možda ne biste morali ni kažnjavati.

Vezano za rokove predaje izvještaja kojima je osnova godišnji provedbeni plan statističkih aktivnosti RH, oni budu navedeni u samom dopisu i često previše kratki, tako da značajno utječu na tekuće poslovanje firme. S obzirom da je podloga godišnji plan, a ne izvanredna situacija, nužno je da rokovi budu takvi da minimalno opterećuje poslovanje tvrtke, što sada nije slučaj. K tome, kratki rokovi ukazuju na pomanjkanje organizacije unutar DZS, što bi trebalo zasebno ispitati.

Općenito se želimo požaliti na izvještaje dostupne na DZS stranici jer su isti krajnje nepregledni, nedostatni i često krajnje neažurni.

 

2. HNB i Financijski inspektorat MFIN

Zakon o deviznom poslovanju propisuje nepregledan popis izvještaja koje su poduzetnici, ali i fizičke osobe u nekim slučajevima, dužni ispunjavati i slati u određenim rokovima. Rokovi za pojedine izvještaje su na mjesečnoj osnovi, neki tromjesečnoj, neki su godišnji, a najproblematičniji su oni koji nastupaju po nastanku nekog događaja jer većina poduzetnika niti ne zna da ima obvezu prijave u slučajevima, kao što su, na primjer, ulazak stranog vlasnika u tvrtku.

Problem nastane kad Financijski inspektorat Ministarstva financija otvori nadzor deviznog poslovanja, pa je glavni modus operandi krenuti po tim izvještajima i kažnjavati s 15.000 kn (to je uobičajena tarifa, imamo veliki broj članova koji nam je to prijavio u posljednje dvije godine) po izvještaju s kojim se zakasnilo ili nije predan. Drugim riječima, nema upozorenja, nema mogućnosti predaje izvještaja kad shvatite da ste trebali, već odmah ide kazna. To, vjerujemo, nije u skladu s onim što kao Vlada propagirate i tvrdite da inspektori prvo upozoravaju. Nije istina.

Također, potpuno je nejasno zašto tvrtke moraju još dodatno i posebno izvještavati HNB o podacima koje već dostavljaju u nekim drugim računovodstvenim izvještajima. Na primjer, ulaganje stranog investitora se može vidjeti u Sudskom registru, preko platnog prometa banaka, i slično.

Također, čemu služi obveza da poslodavci moraju voditi nadzorne knjige u poslovanju s inozemstvom? Propisano je čak 8 različitih nadzornih knjiga koje poslodavci moraju prema navedenom Zakonu voditi na dnevnoj bazi: kreditni poslovi; izravna ulaganja; ulaganja u nekretnine; poslovi s vrijednosnim papirima;  poslovi s udjelima u investicijskim fondovima;  poslovi osiguranja;  depozitni poslovi;  poslovi ostalog kretanja kapitala.

Svi ovi podaci dostupni su u konto karticama, bruto bilanci i ostaloj dokumentaciji poduzetnika te su i provjerljivi. Stoga zaista nije jasno čemu služi posebna forma izvještaja, osim kako bi inspektoratu bilo lakše i sve servirano u jednom Excel dokumentu.

U tablici u prilogu izdvojili smo samo 14 obveznih izvještaja, onih koje najčešće moramo ispunjavati, ali i to je kap u moru u odnosu na ukupni broj propisanih izvještaja.

 

Tražimo:

1. Da se napravi revizija svih ovih izvještaja na način da se:

• Utvrdi čemu uopće služe, koji se podaci iz njih vuku i kako se oni koriste – vjerujemo da će već ovo eliminirati više od polovice izvještaja jer ne služe ničemu i šalju se tvrtkama pod parolom „pa uvijek smo to tako radili, nek' pošalju...“
• Utvrde drugi izvori informacija za one izvještaje koji se nakon revizije i dalje pokažu nužnima te da se digitalno podaci povuku iz drugih izvora kojima ih poduzetnici već dostavljaju kroz razne druge izvještaje.

2. Da se podaci koji se prikupljaju suvislo i transparentno obrađuju i da se kao takvi transparentno objavljuju na redovitoj bazi, kako bi građani i poduzetnici koji ih ispunjavaju imali od njih neke koristi.
3. Da se za sve izvještaje koji nemaju unaprijed definiran rok, već dolaze po zahtjevu, rok za predaju bude minimalno 30 dana.